Idolopoklonstvo je jedan od najopasnijih grijeha. Sveto Pismo na mnogo mjesta kaže da će konačna sudbina svih idolopoklonika biti u ognjenom jezeru.

Samo Novi zavjet spominje idole i idolopoklonstvo preko trideset puta. Svaki put u negativnom kontekstu.

Da idolopoklonici neće imati udjela u kraljevstvu Božjem piše na više mjesta:

  1. Korinćanima 5,10
  2. Korinćanima 6,9
  3. Galaćanima 5,20
  4. Efežanima 5,5
  5. Otkrivenje 21,8
  6. Otkrivenje 22,15.

Stoga nije neuobičajeno da nas Pavao poziva da bježimo od idolopoklonstva:

„Stoga ljubljena braćo, bježite od idolopoklonstva“ (1. Kor 10,14).

„Što ima hram Božji sa idolima?“ (2. Kor 6,16).

„Dječice čuvajte se idola“ (1. Ivanova 5,21).

Što znači idolopoklonstvo?

Za one koji nisu znali, riječ idol označava kip, a idolopoklonstvo štovanje, čašćenje ili klanjanje kipovima. Nažalost, ta pogubna praksa se prakticira u mnogim svjetskim religijama.

Iz svih tih razloga neophodno je otkriti činjenicu koju mnogi rimokatolici ne znaju – u rimokatoličkoj verziji Deset zapovijedi (onoj iz katekizma) fali druga koja zabranjuje idolopoklonstvo, a ona glasi ovako:

„Ne pravi sebi lika (kipa) ni obličja (slike) bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi“ (Izlazak 20,4-6).

U toj zapovijedi Bog nas upozorava na to da se ne klanjamo idolima i obličjima, tj. kipovima i slikama. Stoga je potrebno upozoriti na činjenicu da se u Rimokatoličkoj crkvi nerijetko iskazuje štovanje kipovima (idolopoklonstvo). Biblija naime kaže da se molimo samo Bogu, i to u Isusovo ime. Nigdje ne piše da bismo se trebali klanjati ili moliti Mariji i svecima, bilo izravno ili za zagovor.

Biblija nam govori da je između Boga i ljudi samo jedan posrednik (1. Timoteju 2,5) i zagovornik (1. Ivanova 1-2), zove se Isus Krist. On kaže da jedino preko njega možemo doći do nebeskog Oca (Ivan 14,6). I ohrabruje nas da se molimo Ocu u Njegovo ime, obećavajući nam da će nas uslišiti (Ivan 14,13-14) ukoliko je ono za što se molimo po Njegovoj volji (1. Ivanova 5,14-15). On je ujedno i jedini koji nam može dati spasenje (Djela apostolska 4,12) i vječni život (Ivan 3,16), te nas poziva da bez obzira na naše nevolje i probleme dođemo izravno njemu (Matej 11,28).

Ozbiljno upozorenje!

Bog naime nigdje nije dao niti najmanju naznaku da želi da mu iskazujemo štovanje na način da se klanjamo ispraznim kipovima (djelima ljudskih ruku), zato što je „Bog Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini“ (Ivan 4,24).

Zar mislite da Bog želi da mu iskazujemo štovanje tako što se klanjamo i molimo stvorenjima, a ne Stvoritelju?

Sam Bog u svojoj nadahnutoj riječi daje nam upozorenje da ga ne štujemo na takav način:

„Pazite dobro! Onoga dana kada vam je Jahve, Bog vaš, govorio ispred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili, te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškog ili ženskog obličja … ne daj se zavesti, da padneš pred njima i da im se pokloniš, jer ih Gospod, Bog tvoj, prepusti svima drugim narodima pod cijelim nebom“ (Pnz 4,15-16.19).

Bitno je napomenuti da su argumenti koje iznose neki rimokatolici iracionalni. Naime, iako Bog izričito zabranjuje klanjanje pred kipovima, oni smatraju da klanjanje pred kipovima Bog ne zabranjuje.

Čašćenje ili klanjanje?

Drugi argument je da im se oni ne klanjaju (iako im se u biti klanjaju), već ih samo časte na način da se klanjaju pred njima. U svoje vrijeme je papa Ratzinger čak pozvao na čašćenje kipa „Gospe Lurdske“, čime je doslovce pozvao svoje vjernike na otvoreno idolopoklonstvo.

Bog naime jasno kaže: „Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima“ (Izaija 42,8 ).

Iz toga je očito da Bog želi da častimo Njega, a ne nijeme kipove ili pak osobe koje oni predstavljaju.

Osim toga, neki rimokatolici pokušavaju opravdati da pravljenje kipova (kao umjetničkih djela) uopće nije sporno niti Biblija to zabranjuje, ali definitivno zabranjuje klanjanje kipovima/slikama i čašćenje tih istih.

Iako će neki rimokatolici pokušati tvrditi da ne štuju same kipove, već osobe koje ti isti kipovi/slike predstavljaju, taj argument također otpada zato što se i u svim drugim religijama gdje se prakticira idolopoklonstvo, ne štuju sami kipovi/slike (tj. drvo i kamenje), već osobe koje ti isti predstavljaju.

Osim toga Bog je zabranio idolopoklonstvo bez obzira na to koga predstavljaju ti kipovi/slike, pa čak i ako im je cilj predstavljanje Njega samoga. Boga se ne može dočarati kipom. Apostoli su svjesni toga opetovano upozoravali rane kršćane da se klone kipova i idolopoklonstva.

Apostoli nisu dozvolili štovanje

Apostoli su bili skromni propovjednici Radosne vijesti. Kada se satnik Kornelije u Cezariji poklonio pred njim, Petar ga je podigao uz riječi da je i on samo čovjek, tj. da mu se ne klanja (Djela 10,25-26). Međutim, zbog čuda koje su činili, ljudi su pomislili da su oni bogovi koji su sišli među njih i htjeli im prinijeti žrtvu.

„A kad to čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine svoje i skočiše među narod vičući i govoreći: ‘Ljudi, što to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo, da se od ovih ništavih stvari obratite k Bogu živome, koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve, što je u njima’“ (Djela 14,15).

Pavao je svjestan toga da su mnogi kršćani prije obraćenja služili idolima (bili idolopoklonici). Zbog toga ih uporno poziva na prestanak s tom praksom. Zamislite tek da su ti isti kršćani u svoju bogomolju (crkvu) stavili Pavlov kip, klanjali se pred njim i molili se pred kipom da ih on zagovara pred nebeskim Ocem. Pavao bi im zasigurno šokiran rekao da to ne čine, niti za njegovog života, niti poslije njegove smrti.

Prestanite s praksom!

Međutim, u Rimokatoličkoj crkvi se upravo to dogodilo, malo po malo kipovi pokojnika su se počeli izlagati po crkvama i ljudi se pred njima počeli klanjati (prigibati svoja koljena), ne znajući što rade i nesvjesni toga da ih Bog poziva na to da prestanu s tim. Sve do završetka „ikonoklastičkih borbi“ 787. g. postojale su u rimokatolicizmu dvije grupe ljudi. Jedni su se poput Pavla zalagali protiv štovanja kipova, a drugi su bili za. Na kraju su ovi drugi pobijedili, a Rimokatolička crkva je krenula na širok put idolopoklonstva koji vodi u propast. Bez obzira na odluke crkvenih koncila Bog vas poziva na prestanak s tom praksom. On, a ne crkveni koncili, jedini je koji definira što je to idolopoklonstvo i jedini je koji vam može oprostiti grijehe.

Jedan od zanimljivijih argumenata u prilog štovanju i čašćenju kipova kojeg rimokatolici znaju s vremena na vrijeme spomenuti jest jedan zanimljiv događaj u pustinji kada je Bog Mojsiju zapovjedio da načini mjedenu zmiju. Međutim, taj događaj u biti govori protiv štovanja i čašćenja kipova, a ne u prilog tome!

Ni anđeli ne dozvoljavaju štovanje

Drugi argument je da je Bog zapovjedio da se naprave kipovi kerubina (anđela) u glavnom židovskom hramu. Međutim, kao i prethodni u biti svjedoči protiv štovanja i čašćenja kipova, tj. osoba koje ti kipovi predstavljaju. Dokaz za to je susret apostola Ivana s anđelom, prilikom kojeg se apostol poklonio pred anđelom na što ga anđeo upozorava riječima: „Pazi! Ne! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!“ (Otkrivenje 22,9).

Zapazite, anđeo ga nije pitao časti li ga, štuje, poštuje ili obožava klanjajući se pred njim, odnosno nije ulazio s njim u teološku raspravu oko naravi samoga čina klanjanja (u što rimokatolici redovito ulaze). Jednostavno mu je rekao da to ne radi i da je Bog onaj kome se treba klanjati.

Drugim riječima, ako živ anđeo ne dozvoljava da se pred njim klanja (prigiba koljena), suludo bi bilo tvrditi da je u redu klanjati se pred anđelovim kipom.

Izvor: sites.google.com