Tuđi oganj

Neke kršćanske denominacije poput Jesus Culture, Hillsong crkve ili Bethel crkve imaju praksu zazivanja vatre s neba. No, želimo li uistinu da vatra dođe s neba? Znamo li što to uopće znači?

Kad sagledamo kontekst Djela 2, radilo se o silasku Duha Svetoga. Posljedica su bili različiti jezici u određenu svrhu, potvrdivši riječ apostola i nastanak crkve. Ako se izvuku stihovi iz konteksta, ostaje samo emotivno iskustvo. Pedesetnica je neponovljivi događaj. A scenarij u kojem želimo ponoviti taj događaj je manipulacija i ruganje s Duhom Svetim. Sa duhovnog gledišta je čak i demonski. U Levitskom zakoniku čitamo da kad je vatra došla s neba, proždrla je štovatelje. Njihovo štovanje je bilo pogrešno, nije bilo kako im je Bog zapovjedio, nije bilo u Duhu i istini (Ivan 4,23-24).

„A sinovi Aronovi, Nadab i Abihu, uzeše svaki svoju kadionicu pa, pošto u nju staviše ognja i na nj metnuše kȃd, prinesoše pred GOSPODOM tuđinsku vatru, koju im on ne bijaše zapovjedio. Uto izbije oganj ispred GOSPODA i proždre ih, te oni izgiboše pred GOSPODOM“ (Lev 10,1-2).

Ivan Krstitelj je govorio o krštenju vatrom, ali značenje toga je sud.

„Ja vas, istina, krstim u vodi na pokajanje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Nisam dostojan obuću mu nositi. On će vas krstiti u Duhu Svetome i ognju. Njemu je vijača u ruci njegovoj; i pročistit će gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim“ (Matej 3,11-12).

Kad su Kristovi učenici htjeli zazvati oganj s neba, to se odnosilo na uništenje. Kako u jednom selu nisu željeli primiti Krista, učenici su željeli da ih Bog uništi. Ali Isus ih je prekorio za zazivanje ognja s neba. To bi nam trebala biti dovoljna pouka da se ne služimo olako ovakvim riječima.

„A kad to vidješe njegovi učenici Jakov i Ivan, rekoše: Gospodine, hoćeš li da reknemo ognju neka siđe s neba i zatre ih, kako je i Ilija učinio? A Isus, okrenuvši se, prekori ih i reče: Ne znate vi kakva ste duha!“ (Luka 9,52-56).

Dakle, zazivanje ognja s neba nije samo nebiblijski, već apsolutna zloupotreba i vađenje biblijskih stihova izvan konteksta. Kad stvarno dođe vatra s neba, Bog će suočiti ovaj svijet s pravednim sudom. Bog neće više potopiti zemlju u vodi, nego ju uništiti ognjem.

„Nebesa bijahu odavna i zemlja postade iz vode i po vodi, riječju Božjom. Po njima ondašnji svijet propade vodom potopljen. A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena i čuvaju se za oganj u dan suda i propasti bezbožnih ljudi“ (2. Petrova 3,5-7).

To će biti prava vatra s neba. Nitko normalan ne bi zazivao vatru s neba. Takav ne zna što govori.

Što uistinu znači pomazanje?

Ako ste nanovorođeni kršćanin, vi ste pomazani. To nije iskustvo, doživljaj ili puka emocija, već realnost.

„A vi imate pomazanje od Svetoga, i znate sve“ (1. Ivanova 2,20).

Ovo se ne odnosi na neke odabrane vjernike, specijalno pomazane vođe, već na sve koji su u Kristu. U suprotnom radimo podjelu kršćana na klase, one koji nešto imaju i one koji nešto nemaju. Istina je da smo svi jedno u Kristu, nismo klasificirani na više i manje pomazane.

Stoga je nauk o Božjim pomazanicima pogrešno razumijevanje biblijskih istina. Koristi se za manipulaciju ljudima i njihovim emocijama i ponašanjem. Koristi se za uzdizanje lažnih učitelja, na status iznad svih ostalih kršćana. Na status nekoga tko ima drugi izvor autoriteta, jedinstveni pristup Bogu, tko prima posebna otkrivenja i spoznaje. Takvi učitelji se pravdaju da imaju posebno pomazanje, da im Bog izravno govori izvan Božje Riječi. Zato se često plaši vjernike izrazom: „Ne dirajte Božje pomazanike!“, misleći na crkvene vođe. No, pomazanje je obećanje svim vjernicima o razumijevanju Božje Riječi, i to imamo svi koji imamo u sebi Duha Svetoga.

Pravo štovanje

Karizmatski pokret je generalno poganski kult, u kojem se štovanje Boga svodi na emociju, iskustvo, trans, hipnozu, misticizam i mantranje, a ne na poznavanje i primjenu Božje Riječi. Postavlja se pitanje zašto je Bog toliko dugo strpljiv s ovim pokretom, koji nema veze s biblijskim kršćanstvom. Zato što unutar njega ima svoje ljude koje treba izbaviti.

Pravo štovanje je dublje poznavanje Boga i Njegove Riječi, a ne mantranje i ponavljanje riječi u štovanju. Ako im ugasite svjetla i isključite glazbu, ne ostaje im ništa. Ovakve crkve koriste svjetovnu glazbu da privuku mase. Da propovijedaju evanđelje, osuđuju grijehe, pozivaju na pokajanje i posvećenje, crkve bi im bile prazne.

Većina ljudi u karizmatskom pokretu nije spašena niti poznaje evanđelje. A jedan od razloga zašto je teško upozoravati ljude na te lažne učitelje jest taj što se vjerni miješaju s nevjernima, vođe ovaca se druže s vukovima. Ono što trebaju činiti oni koji poznaju vjerne u ovim pokretima jest uvijek ih vraćati na biblijski tekst, upućivati ih da svoja iskustva ispituju kroz Božju Riječ, da svoje emocije stavljaju u podložnost vrhovnom autoritetu, Bibliji. Dok god ljude upućujemo na Božju Riječ, slavimo Božjeg Duha koji je nadahnuo svoju Riječ.

Više o tome što se događa u ovim crkvama pogledajte u sljedeća dva videa.

Izvor: Biblija i znanost