Svakodnevno možemo svjedočiti sve većem broju raspalih brakova među kršćanima. Problem s raspadom brakova nemaju samo ljudi u svijetu, već i kršćani. Zašto je to tako? Jedan od velikih problema je što kršćani na pogrešan način traže partnere za brak. Svi se mole za Božji glas po pitanju pronalaska partnera za brak, ali ne znaju prepoznati Božji glas. Bog nam je zapravo već dao svoje upute kako bi trebali tražiti partnera za brak u svojoj pisanoj Riječi – Bibliji. Kršćani misle da je Božji znak kada se u nekog zaljube ili kada dobe određene emocije prema određenom partneru. No to je potpuno pogrešan pristup. Kršćani prvo traže emocije i osjećaje pa tek onda gledaju duhovnost osobe u koju su zaljubljeni. Ali u Bibliji vidimo obrnutu situaciju. Božji proroci su uvijek prvo gledali duhovnost neke osobe, pa su tek nakon toga počeli razvijati emocije prema određenom partneru. Tako bi trebali i kršćani. Prvo ispred svega trebamo razumjeti da zaljubljenost nije ljubav, već požuda tijela. Vjerujte nam da ćete se puno češće u životu zaljubljivati u svjetovne i neobraćene osobe nego u nanovo rođene kršćane. Zašto? Zato jer na svjetovnim ljudima postoje demoni požude koji vas po požudi vašeg srca privlače k sebi. Dok na nanovo rođenim kršćanima ne postoji demon požude već Duh Sveti. Ali vas Duh Sveti nikada neće privući određenoj osobi kroz požudu vašeg srca (zaljubljenost).

Kršćani trebaju pronalaziti partnera za brak duhovnim očima, a ne po tjelesnim „savjetima” (emocijama, zaljubljenošću i sl.). Dakle, prvo trebamo kroz duhovne oči pronaći partnera koji je u ispravnom odnosu s Bogom (koji je nanovo rođen) pa se tek kasnije početi zbližavati s tim partnerom. Nakon što pronađete osobu koja zaista hodi sa Isusom Kristom u životu, tek tada možete početi razvijati određene emocije prema partneru za kojeg smatrate po Duhu Svetom da bi bio vaš idealni partner za bračni život. A ne obrnuto kao što to radi većina kršćana. Naše bezumno srce će nas u većini slučajeva odvesti do partnera koji uopće nisu nanovo rođeni. Jer naše srce nas često puta navodi na zlo i krivi put te stoga definitivno nije pouzdan pokazatelj pravog stanja (Matej 15,19)! Naravno uz sve to trebate se moliti Gospodinu za vodstvo Duha Svetog da vas vodi u pronalasku vašeg partnera i u razvijanju odnosa s vašim partnerom.

Nakon što pronađete idealnog partnera za brak koji ima čvrst odnos sa Isusom Kristom, tada trebate svoj odnos razvijati u sili Duha Svetog. Trebate raditi na tome da se oboje približavate Kristu. Zaboravite na svjetovnu sliku veze – ljubljenje, maženje i sl; a o vanbračnim odnosima ne trebamo niti govoriti jer ste svjesni da je to grijeh (Hebrejima 13,4). Ne kažemo da je grijeh maziti se s nekim (pod to ne mislimo ni na šta seksualno), ali ako to radite postoji velika mogućnost da upadnete u grijeh bluda. A maženje vas neće iskreno zbližiti s partnerom u duhu. Potrebno je da razvijate emocije u Duhu Isusa Krista, a ne tjelesne emocije koje se kod svjetovnih ljudi s vremenom ugase jer nemaju Duha Svetog u životu koji bi nadahnjivao njihovu vezu. Molite se zajedno, čitajte Sveto pismo zajedno, pričajte o Bogu u duhu i istini zajedno i sve što god bi vam bilo na blagoslov. Ali nikada nemojte ostajati nasamo u stanu ili kući. Razlog znate i sami. Bolje se sastajte na nekom javnom mjestu.

Nakon što vas Duh Sveti osvjedoči da ste oboje čvrsti u vjeri Isusa Krista i da si međusobno odgovarate, tada se možete vjenčati i postati jedno tijelo kao što je to Bog zamislio (Postanak 2,23-24). Nakon što uđete u brak Biblija je vrlo jasna kakav bi odnos trebao biti između muškarca i žene. Muškarac treba ljubiti ženu svim svojim bićem kao što Krist ljubi svoju Crkvu, a žena mu se treba pokoravati kao što se prava Kristova Crkva pokorava Kristu. Jer brak između muškarca i žene je duhovna slika odnosa između Krista i Njegove Crkve (zajednice nanovo rođenih vjernika u duhu i istini).

Za kraj ćemo navesti nekoliko stihova iz Biblije koji opisuju kako bi trebao izgledati brak između muškarca i žene:

„Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed.” (1. Korinćanima 7,3-6).

„Ostalima pak velim – ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako – sveta su. Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?” (1. Korinćanima 7,12-16).

„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.” (Efežanima 5,21-33).