„Kada dakle Isus ugleda majku i učenika kojega je ljubio gdje stoji pokraj nje, reče majci svojoj: ‘Ženo, evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ (Ivan 19,26).

Rimokatolička crkva (srodno njezinoj sestri sa istoka) ima nevjerojatno razvijeni kult Marije, majke Isusove, do mjere da su joj dani božanski atributi, poput ‘Nebeska kraljica’ i ‘Suotkupiteljica’. Jedan od aspekata ovog marijanskog kulta je doktrina njezinog ‘duhovnog majčinstva’, tj. toga da Marija nije samo mati Isusova, već i ‘duhovna Majka svih nas.’ Međutim, kada čitamo Bibliju, na njenim stranicama ne nalazimo ništa što bi ovu doktrinu potkrijepilo. Drugim riječima, rimokatolički vjernici se moraju oslanjati isključivo na kasniju tradiciju kao izvor ovog učenja. No, kada žele svoja nebiblijska uvjerenja opravdati pred biblijskim kršćanima, katolici se ipak trude koristiti Bibliju. Obično posežu za nekolicinom biblijskih stihova koje nevješto pokušavaju predstaviti povoljnim za ovo i druga učenja o Mariji. Čini se da se Ivan 19,26-27 najčešće koristi u obranu doktrine ‘duhovnog majčinstva’:

„Kada dakle Isus ugleda majku i učenika kojega je ljubio gdje stoji pokraj nje, reče majci svojoj: ‘Ženo, evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ ” (Ivan 19,26).

Nerijetko su mi, pri raspravama, Rimokatolici citirali ovaj stih, pogotovo dio »Evo ti majke!«, i pri tom govorili kako je upravo tu Isus uspostavio to da je Marija majka njegovim učenicima. Međutim, ovo je tipičan primjer opasne prakse vađenja stihova iz konteksta kako bi podržali neko naše uvjerenje. Kada ovo radimo, mi Bibliju podređujemo sebi, a Boga gradimo prema svom liku, umjesto da činimo obrnuto. Kako bismo imali pravilno razumijevanje ovih stihova, moramo sagledati kontekst odlomka u kojem se oni nalaze, a i kontekst cijelog Pisma. Također, moramo razumjeti kulturne prilike toga doba.

Kontekst konkretnog odlomka

Ivan 19,25-27 kaže:

„A kod križa Isusova stajahu njegova majka i sestra njegove majke te Marija, žena Klopina, i Marija Magdalena. Kada dakle Isus ugleda majku i učenika kojega je ljubio gdje stoji pokraj nje, reče majci svojoj: ‘Ženo, evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od onog časa uze je učenik u svoj dom.” (Ivan 19,25-27).

Dakle, što se događalo? Isus je umirao na križu i pred sobom vidio svoju majku i nekolicinu svojih sljedbenika, mahom žena, a jedini muškarac među njima bio je Ivan. Moramo razumjeti da u kulturi toga vremena žene nisu bile samostalne kao danas, već se o njima netko morao starati, inače bi bile osuđene na glad ili na prostituciju. O njima bi se obično prvo starao njihov otac, a zatim muž, a u slučaju muževljeve smrti to bi obično bio sin ili neki drugi rođak. Isus je bio Marijin prvenac, a kako se pri biblijskom opisu Isusove službe Marijin muž Josip u Evanđeljima više ne spominje, logično je zaključiti da je Josip tada već bio preminuo i da je Isus imao odgovornost brige o majci. Na svom samrtnom času, kao odgovoran sin, vjeran starozavjetnim uredbama o poštovanju roditelja, Isus je svoju majku na čuvanje povjerio svom najvjernijem sljedbeniku Ivanu. U stihu vidimo kako je Ivan onog časa Mariju uzeo u svoj dom, kako bi se o njoj starao kao o majci. Dakle, nema nikakve osnove za reći da je ovo bilo učinjeno s namjerom da se uspostavi doktrina Marijinog ’majčinstva’ svih vjernika.

U kontekstu ovog odlomka primjećujemo još jednu činjenicu koja na ovo vrlo jasno ukazuje. Kao što smo spomenuli, pod križem nisu stajali samo Marija i Ivan, već je bila prisutna nekolicina drugih žena. Da je Isus htio uspostaviti doktrinu ’sveopćeg majčinstva’, jasno bi rekao ’Djeco, evo vam majke!’ Međutim, kako se obratio specifično Ivanu, koji je reagirao time što ju je prihvatio u svoj dom, jasno je da je ovo jednostavno opis jedinstvenog povijesnog događaja, poput mnogih drugih u Bibliji, i ne predstavlja obrazac za novu doktrinu, već nam samo govori da je Isus, čak i u trenucima smrtne agonije, brinuo za svoju majku i time u svemu do kraja bio poslušan Zakonu.

Jedan pomalo bizaran argument za tumačenje Ivana 19,27, koji mi je jednom prilikom bio upućen, jest taj da je »Evo ti majke!« rečeno u sadašnjem vremenu i u drugom licu jednine, te se Biblija izravno obraća meni kao čitatelju, i zapravo je ovo poruka upućena svim vjernicima svugdje. Ovo se lako logikom može pobiti, jer Pismo ima bezbroj rečenica koje su gramatički izrečene na isti način, te ako bismo ih sve prihvatili kao da se odnose izravno na nas, dobili bismo jako bizarne doktrine. Uzmimo recimo Ivan 2,4 koji kaže ’Što ja imam s tobom, ženo?’ Kako da ovo primijenim na sebe? Ili npr. Hošea 1,2, gdje  kaže ’Idi, uzmi sebi ženu bludničku…’ Znači li to da se moram oženiti bludnicom? Naravno da ne. Ovo su primjeri specifičnih izjava, danih specifičnim ljudima u specifično vrijeme (prva se odnosi upravo na Mariju), i nisu univerzalni obrazac za važne doktrine.

Drugdje u Pismu

Jedna od osnova tumačenja Pisma je da se svaka važna doktrina mora potvrditi na nekoliko nezavisnih mjesta u Pismu, inače smo u opasnosti da stihove izvlačimo iz šireg konteksta Biblije. Primjerice, mormonska sekta koristi 1. Korinćanima 15,29 kako bi opravdala svoju praksu krštavanja u ime mrtvih, što je u najmanju ruku bizarno. Kada razmatramo temu Marijinog ’majčinstva’, primjećujemo da se ono nigdje drugdje u Pismu van ovog stiha ne spominje. Dakle, kako niti jedan od novozavjetnih pisaca (ni Petar, ni Pavao, ni Juda, ni Jakov, ni Ivan, koji bi ovoga valjda morao biti najsvjesniji budući da je s Marijom živio) ne nalazi za potrebno da u svojim poslanicama ovo ikad spomene i ovu doktrinu objasni i razradi, logično je zaključiti da ova doktrina za njih nikada nije ni postojala. Sveti Duh bi se svakako postarao da se ovo dobro zabilježi, da je zaista bilo važno.

Na kraju, trebamo primijetiti Isusov odnos prema Mariji drugdje u Pismu i usporediti ga s odnosom koji je imao sa svojim nebeskim Ocem. Prvo, on Mariju nikad u Pismu nije nazvao ’majko’, već ju  je oslovljavao sa ’ženo’. Poznavaoci grčkog nam govore da oslovljavajući Mariju sa ’ženo’ Isus ovdje nije bio nepristojan, kako bismo to danas mogli protumačiti, već kažu da je izraz ’ženo’ zapravo po značenju u kontekstu obraćanja bliži našem izrazu ’gospođo’ ili čak ’draga ženo’. Dakle, u pitanju je izraz koji izražava razinu poštovanja, no svakako ne održava emotivnu prisnost koju bi označio izraz ’majko’. Ako uzmemo u obzir da je Isus za nebeskog Oca koristio aramejsku riječ abba, koja bi bila ekvivalent našoj riječi ’tata’ (Marko 14,36), vidimo da je svjesno naglašavao intiman duhovni odnos s Ocem, a da takav odnos s Marijom kao majkom nigdje nije prikazan, jer nam takav primjer nikada nije želio ni dati. Ovo potvrđuje i događaj opisan u Marku 3,31-35:

„Dođu tada braća i majka njegova. I stojeći vani pošalju k njemu da ga pozovu. I mnoštvo sjeđaše oko njega. I rekoše mu: ‘Eno te vani majka tvoja i braća tvoja traže!’ I odgovori im govoreći: ‘Tko je majka moja ili braća moja?’ I osvrnuvši se uokrug na one što su sjedili oko njega, reče: ‘Evo majke moje i braće moje! Jer tko izvrši volju Božju, taj je brat moj i sestra moja i majka.’ ” (Marko 3,31-35).

Isus je ovdje vrlo jasno objasnio da su njegovi majka i braća svi oni koji čine Božju volju, a ne oni koji su Mu to po krvi. Isus je imao idealnu priliku da Marijino ’sveopće majčinstvo’ ovdje istakne, a on ga je, nasuprot tome, isključio, relativizirajući čak i njenu poziciju kao njegove majke. Ne treba isključiti mogućnost da je Isus kada je ovo govorio, kao i kada se Mariji van toga obraćao sa ’ženo’, čak i bio svjestan da će se u kasnijim stoljećima razni poganski koncepti pokušati uvući u kršćanstvo, između ostalog i kult božice Majke, te je ovdje jasno definirao tko su u duhovnom smislu njegovi majka i braća.

Zaključak

Kada citirani stih iz Ivana 19 sagledamo u užem kontekstu poglavlja, kao i u širem kontekstu Pisma, shvaćamo da doktrine o ’duhovnom majčinstvu’ nema ni u promilima. Ovo je jako važno razumjeti, jer jasno pokazuje da je rimokatolička doktrina Marijinog ’majčinstva’ zapravo hereza, koja je uvedena tek u kasnijim stoljećima i pozajmljena iz poganskih kultova božice Majke. Danas milijuni ljudi diljem svijeta idu u propast slijedeći ovaj kult, a pojedini epicentri ove histerije, poput Međugorja, posebno intenzivno zavode mase. Štogod vaše osobno iskustvo bilo, morate ga propustiti kroz filter Pisma. Ako mu ne možete naći osnovu u Pismu, budite sigurni da nije od Boga. Marijino ’duhovno majčinstvo’ svih vjernika svakako spada pod ovu kategoriju.

Autor: Aleksandar Jovanović