Novi pravni poredak Europske unije

Princip djelovanja Europske unije je vrlo jasan: centralizacija moći radi lakšeg nadziranja. Njeni zakoni imaju uvijek primat nad zakonodavstvom „države-članice” (točnije: provincije). Dvije su temeljne osobine pravnog poretka EU u odnosu na države članice: (1) izravni učinak i (2) nadređenost. Uz to, europski pravni poredak ima i jednu nezgodnu naviku: „proždire” pravni poredak država članica. Nijemci su izračunali da europsko pravo čini 85% njihovog pravnog poretka. 

Europsko je pravo nekada bilo klasično međunarodno pravo i temeljilo se na međunarodnim ugovorima Pariškom i Rimskim ugovorima. No od 60-ih godina, Europski sud je „predložio” drukčije viđenje europskog pravnog poretka, pa tako europsko pravo nije više međunarodno pravo nego samostalni pravni poredak. Kao takvo prihvaćaju ga države članice (točnije prihvaćaju ga njihove marionetske vlade), kao i nacionalni sudovi. 

Budući da europsko pravo nije međunarodno pravo, njegovi subjekti nisu samo države, već i njihovi građani. Građani država članica kao subjekti prava EU mogu biti nositelji subjektivnih prava koja se izvode direktno iz pravnog poretka EU; otuda i doktrina izravnog učinka prava EU. 

Novi pravni poredak EU sam kreira pravila o učinku vlastitih pravnih pravila u pravnim porecima svake države članice. Prema tome, kontrola nad učincima prava EU u domaćim pravnim sustavima više nije u rukama nacionalnih sustava, već u rukama samog prava EU! Stoga se govori i o konstitucionalizaciji unijskog prava, tj. na europskoj razini stvara se temeljna ustavna norma koja određuje status svih ostalih pravnih normi unutar tog poretka. Drugim riječima, jasno je da se Europska unija od zajednice za ugljen i čelik, preko ekonomske zajednice transformirala u političku uniju – saveznu državu.

Europa je federalna višenacionalna država. Možete li se sjetiti neke federalne višenacionalne države u povijesti koja nije sadržavala bar neke elemente diktature?

Ako postoji mnogo točaka odluka onaj tko je na vrhu ima problema s nadziranjem svih točaka. Ako se stvar znatno pojednostavi, centralizacija bi omogućila lakši nadzor. Ovaj put centralizacija ima ime: „globalizacija”. I „Europa”. I „demokracija”.  Ili štoveć. Floskule. Uvijena u celofan građanima Europe prodaje se diktatura.

Svaki dosadašnji oblik diktature, poput fašizma ili staljinizma, težio je prema centralizaciji moći koja diktira sve. Nekolicina odlučuje što će ostatak ljudi raditi. Da nije posve tragično, bilo bi gotovo komično da ljudi, nakon II. svjetskog rata koji je odnio preko 60 milijuna žrtava, te nacističkog pokušaja centralizacije Europe, ne uviđaju da se identična stvar događa i dan-danas, samo na mnogo suptilnijim i skrivenijim principima zahvaljujući poboljšanim tehnikama manipulacije. Naravno, postavlja se pitanje koji je krajnji cilj cijelog tog projekta i kako se upravlja procesima pomoću kojih ga se nastoji ostvariti…

Problem – reakcija – rješenje

U povijesnom dijelu već smo upoznali korporatizam kao način upravljanja superdržavama poput Europe. U korporatističkom sustavu političari ne rade u korist svojih građana, već provode politiku koju stvaraju neizabrane skupine  (tzv. think tankovi i organizacije Novog svjetskog poretka). Tako oblikuju svijet na način koji odgovara onima koji kontroliraju velike korporacije. 

Korporatizam kao način upravljanja državom značajan nam je osobito s obzirom na današnje stanje sveopće krize. To zato, što su je oni i proizveli radi svog dobitka. Vidljive se vlasti građanima prikazuju kao sile dobra, ali su u stvari one samo vidljivi dio stvarne korporatističke vlasti koja ih koristi radi ostvarenja vlastitih sebičnih interesa (bogaćenja) na štetu upravo tih građana kojima je namijenila posvemašnju bijedu.

Korporatizam stvara određeni problem (gospodarska kriza, kriza okoliša, terorizam, bolest, rat, globalno zatopljenje i slično), a potom vidljive vlasti (pod utjecajem korporatista) uz pomoć medija (također pod utjecajem korporatista) izmišljaju razlog koji je navodno izazvao problem te sugeriraju rješenje koje se uglavnom svodi na to da operušaju građane za novac koji će navodno riješiti problem prema određenom planu (npr. programi gospodarskog oporavka, povećani izdaci za borbu protiv terorizma, za rat na drugom kraju svijeta itd.) 

Problem se na kraju uvijek pokaže preteškim, a vlasti prikazuju kako su pokušale riješiti, ali eto nisu uspjele. Naravno da neće javno reći da su opljačkali građane rješavajući problem koji je i izazvala sila koja kontrolira vlasti. Glavni je cilj takvog upravljanja ostvarenje zarade na strani korporatista i provođenje nadzora.

No, ima još jedan način upravljanja. Taj je perfidniji i opasniji, jer stvara lažni dojam da su rješenje problema koji stvara elita tražili sami građani! Taj način postupanja elite nazivamo “problem – reakcija – rješenje”, a funkcionira ovako:

1. Problem

Elita stvara problem, recimo izaziva globalnu ekonomsku i sigurnosnu krizu (11. rujna, „rat protiv terorizma”, općesvjetsku recesiju i slično). Razvija se osjećaj financijske i osobne nesigurnosti, depresija, opće ekonomsko, društveno, ekološko i moralno propadanje. Time se izaziva:

2. Reakcija

Građani su naprosto ogorčeni, uslijed isfabricirane krize žive sve lošije, osjećaju se nesigurnima i vape: učinite nešto, ovako dalje ne može! Spremni su žrtvovati svoju slobodu na oltaru sigurnosti. Vrijeme je da se ponudi: 

3. Rješenje

Ista elita koja je izazvala problem, ponudit će rješenje — globalizaciju, ujedinjenje, centraliziranu upravu nad novcem i ljudima, ograničenje osobnih sloboda, zaštitu od svega zla posvemašnjim nadzorom, tzv. „Novi svjetski poredak”, ili  Novus Ordo Seclorum.

Sintagma Annuit cœptis obično se prevodi kao: „On (bog) odobrava naš pothvat”. Koji bi bog odobrio takvo što? Ova je slika preuzeta s novčanice od jednog dolara, no kako ne biste pomislili da se radi o nekom dalekom problemu koji vas se uopće ne tiče, pogledajte sliku ispod…

Slikovni rezultat za piramida u zagrebu

Masonska piramida u Zagrebu na križanju Ulice grada Vukovara i Hrvatske bratske zajednice, podignuta kao simbol 900 godina od osnutka Zagrebačke nadbiskupije i Grada te njegove povezanosti s Rimokatoličkom crkvom. I od svih simbola izabrali su baš taj?

„Današnja globalna vladavina”

Kako princip „problem-reakcija-rješenje” funkcionira u praksi? Kao ilustraciju promotrimo primjer djelovanja predsjednika Europske središnje banke Jeana-Claudea Tricheta (člana Družbe Bilderberg) koji je kao ključna osoba sudjelovao u financijskom spašavanju starog kontinenta koje je samo po sebi osmišljeno kao poticaj za bankrot Europe. On se nedavno pozabavio pitanjem regulacije svjetskog ekonomskog kolapsa (problem) kojeg su njegovi kolege iz Bilderberga pomogli stvoriti. Dakako da je takav kolaps izazvao revolt građana (reakcija), pa je stoga Trichet “ponudio izlaz” iz takve situacije na način da je pozvao na osnivanje svjetske vlade (rješenje) kako bi se ekonomska kriza prevladala.

U svom govoru „Današnja globalna vladavina” pred Vijećem za vanjske odnose, Jean-Claude Trichet proglašava kako elita mora nametnuti skup pravila, institucija, obrazovnih grupa i kooperacijskih mehanizama koje nazivamo „globalna vladavina”. Tijekom govora, Trichet je koristio pojam „globalna vladavina” više od deset puta naglašavajući kako je “globalna vladavina” od ključne važnosti za izbjegavanje nove financijske krize.Prvi dio govora nosi naslov „Zašto trebamo globalnu vladavinu”, nakon čega počinje opravdavanje ekonomskom katastrofom za davanje ovlasti upravljanja nedemokratskim i korumpiranim nadnacionalnim globalnim institucijama. Isti pojam „globalne vladavine” rabio je i Rompuy na samitu G-20 u Kopenhagenu kada je sebe i svoje elitno društvo predstavio kao „globalnu vlast“, a godinu 2009. označio kao prvu godinu „globalne vladavine”.

„Rješenja” problema (kojeg su sami izazvali) koja predlažu čelnici Novog svjetskog poretka uvijek su laž. Uvijek je riječ o „rješenjima” koja ne samo da kao izlaz iz situacije nude u prvom redu upravo ono što su oni sami zamislili i zacrtali na sastancima Družbe Bilderberg i sličnim elitnim forumima, nego je takvo „rješenje” nešto još puno gore i od samog problema! Primjerice, Trichet je najavio da će Banka za međunarodna poravnanja (BIS – Bank for International Settlements) postati primarni pokretački stroj za globalno upravljanje. Zbilja doimljivo priznanje ima li se u vidu činjenicu da je taj zvjerinjak međunarodnih bankara nekad bio pod kontrolom nacističkih lidera koji su u dosluhu sa svjetskim središnjim bankama usmjeravali novac kroz ovu instituciju izravno financirajući Hitlerov ratni stroj. Jedno je, međutim sigurno: globalna elita dat će sve od sebe da spriječi raspad europske monetarne unije kao najvećeg (premda prijelaznog) koraka u novi svjetski poredak.

Model svestranog djelovanja

Usko vezan uz princip „problem-reakcija-rješenje” jest i model svestranog djelovanja elite. Sastoji se uglavnom u tome da se financijsko-političkom manipulacijom podupiru sve temeljne sastavnice određenog događaja radi ostvarivanja unaprijed zacrtanog cilja. Drugim riječima, ništa se ne prepušta slučaju, a jedini stvarni “pobjednik” uvijek je sama elita. Evo jednog takvog primjera:

Primjer modela svestranog djelovanja: II. svjetski rat

Podjela uloga u Novom svjetskom poretku

Današnjim globalnim društvom, uz Družbu Bilderberg, naftne i farmaceutske kartele, prehrambene megakorporacije i druge korporativne elemente, – dominira elitni kartel vlasnika monetarnog i financijskog sustava kojeg sačinjavaju nacionalne središnje banke, nadnacionalne središnje banke kao što je Europska središnja banka, Banka za međunarodna poravnanja (BIS), Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka i Svjetska trgovačka organizacija (WTO). 

Usponi i padovi u svjetskom gospodarstvu nisu rezultat nikakvih ciklusa, periodičnih ponavljanja i sličnih gluposti. Navedena elita  mehanizmom beskonačnog duga (sav je novac zapravo dug) čovječanstvu oduzima kupovnu moć kontrolom količine novca u opticaju i kontrolom kamatnih stopa. Tako se krize ne događaju slučajno, već elita namjerno izaziva naizmjenične gospodarske uzlete i krize, kako bi prisilili tvrtke, države i štediše na rasprodaju njihove imovine po niskim cijenama i tako zagospodarili realnom ekonomijom, nametnuli ekonomske i socijalne reforme radi ostvarenja konačne zamisli, prisilili države na zaduživanje kako bi ih učinili ovisnim o bankarskom sustavu te destabilizirali vlade koje se protive ovakvoj njihovoj politici. Koja je u tome uloga suvremenih institucija države?

Uloga stupova vlasti i njihovih institucija

Parlamenti ozakonjuju sustav moći koji zabacuje obvezu poštivanja volje suverenog naroda te preuzimaju političku i moralnu odgovornost za neuspjehe, nepravde i neefikasnosti. Proračunski propisi koje donose ozakonjuju javna zaduživanja prema bankarskom kartelu radi financiranja državne potrošnje. U tu svrhu odobravaju i porezne pristojbe, donose zakone i reforme koje pogoduju bankarskom kartelu, prebacuju ekonomske suverenitete s država na nadnacionalne autokratske subjekte kao što su Europska središnja banka, WTO, MMF, Svjetska banka i slični, a koji su izuzeti od bilo kakve vrste kontrole. 

Uz to, parlamenti preuzimaju  političke trzavice koje se stvaraju zbog nezadovoljstva opće populacije, ali zato zastupnicima dodjeljuju primjerene povlastice i štite ih od bijesa naroda sve dok vjerno obavljaju gore navedene funkcije.

Pravosuđe štiti zakone i poredak, ali pravdu samo do određenog nivoa. Najrelevantnije slučajeve odbija procesuirati (iako se s nekima, kada je riječ o konkretnim kaznenim djelima u slučajevima koji privlače pozornost javnosti, ipak mora uhvatiti ukoštac), ili ih ni ne može procesuirati. Tako u narodu razvija osjećaj malodušnosti.

Izvršna vlast aktivno osigurava usklađivanje nacionalnih politika s interesima ekspozitura Novog svjetskog poretka (Europske unije, korporacija itd.) i brine se o tome kako nakaradnom sustavu priskrbiti suglasnost šire populacije. U tu svrhu političari građanima podastiru razne “ideologije” koje sve zapravo vode k istom cilju, fabriciraju međusobne napetosti, a političku borbu (koja to nije) drže unutar granica kontrole i upravljivosti. Jeste li zapazili da se zapravo svi relevantniji politički faktori o krucijalnim temama izvrsno slažu? Je li itko od njih zucnuo išta protiv svetog cilja—ulaska u EU, primjerice? 

Radi se o tome da se stvara lažnu sliku o postojanju više opcija, ali koju god izaberete ona vodi k ostvarenju njihova zadanog cilja. Tako je svaka priča o demokraciji zapravo farsa. U obavljanju svega navedenoga politički pastiri pritom se još služe novcem građana (ovce). Njihova je odgovornost minimalna, osim ako je riječ o konkretnim kaznenim djelima. Ali tko je odgovarao zato što je ekonomski upropastio zemlju i prodao je Novom svjetskom poretku? Iako teško da se može zamisliti gora, ružnija i besramnija veleizdaja, za takvo što nikakva odgovornost nije uopće predviđena. To je i logično. S obzirom na činjenicu da je čitav sustav u igri, nije ni za očekivati da kažnjava sam sebe.

Uloga školstva, medija, znanosti i društva

Uloga obrazovnog i informativnog sustava je indoktrinacijska. Sustav školstva i sustav medija vrlo su povezani i usklađeni sustavi. Oni imaju za cilj pružiti subjektima koji im se podvrgavaju, a to su mahom svi građani, određeni pogled na svijet. Svako suprotno mišljenje se zabacuje, a primjedbe se ne prihvaćaju. Opseg onoga što građani, po njihovu mišljenju, trebaju shvatiti i uočiti znatno se sužava. Uostalom, ionako su u funkciji transfera poželjnih informacija pri čemu se građani tretiraju nesposobnima da shvate “neke stvari”, koje u stvarnosti predstavljaju više ciljeve elite. 

U tu se svrhu sprečava spoznaja o stvarnom funkcioniranju društvene zajednice i ekonomije i stvara „profesionalce” uvjerene u primljeno znanje i dodijeljene su im uloge. Svaka se sumnja u to „primljeno znanje” ridikulizira. Zadatak je škola i medija prenositi i ucjepljivati „općeprihvaćene” stavove, ideje i interpretacije činjenica te izazivati „poželjne” strahove i nade. Kad je to eliti potrebno, izazivaju „reakciju”, trude se da podastrta „rješenja” (primjerice provedbu potrebnih “reformi”, skupoću ili uključivanje u ratove) građani usvoje kao svoja vlastita gledišta. Na taj način sprečavaju samostalno i kritičko razmišljanje i prednost daju ovisnom i zajedničkom razmišljanju (princip krda). Trude se poticati razvoj ponašanja i stavova koji pogoduju sustavu, a sve ostale ocrnjuju, kriminaliziraju, ismijavaju, omalovažavaju, diskreditiraju ili – uopće ne spominju.

Znanost i tehnologija u funkciji su istraživanja i razvoja metoda za stvaranje konsenzusa, kontrole misli i određivanja ponašanja te mentalne i biološke manipulacije. Sustav zdravstva u posvemašnjoj je ovisnosti od farmaceutskih kartela i drugih institucija Novog svjetskog poretka. Znanost pokazuje zapanjujuću nemoć u borbi protiv „suvremenih pošasti” kao što su pogubne bolesti, svjetske krize i slično, ali zato točno zna što čini kad elaborira i širi lažne informacije (posebice u gospodarskom području) kako bi se spriječilo razumijevanje stvarnih makroekonomskih operacija, omogućile najveće prevare te gubitak kupovne moći štediša, radnika i ulagača.

Radni ljudi i građani su u funkciji rada i proizvođenja enormnog bogatstva ne za sebe nego za elitu, plaćanja poreza i ostalih davanja, povjeravanja štednje financijskom sustavu, ozakonjivanja čitavog ovog sustava glasovanjem na izborima (i da po mogućnosti šute kao ribe sljedeće četiri godine) te opskrbe vojnicima u ratovima u kojima sudjeluje njihova zemlja. 

Ukratko, dužnost je građana da žive, rade, investiraju i glasaju, no ne trebaju raspolagati informacijama kojima raspolaže elita. Vladajuća oligarhija daje im savjete i informacije za koje smatra da im je dužna dati, a zauzvrat im oduzima najveći dio vrijednosti stvorenih njihovim radom, uglavnom pomoću instrumenata koje oni od kojih se uzima ne razumiju. Vladajuća elita osjetno se, i što dalje to više, razlikuje od građana – kako bogatstvom, tako i moći i znanjem. Ako vam se čini da vladajuća elita „živi u nekom drugom svijetu” – to nije slučajno, nego samo svjedoči o postupnom dovršenju procesa potpune diferencijacije.

Europska unija i Novi svjetski poredak

Važan izraz iluminatskog plana, smatra britanski teoretičar D. Icke, način je na koji kulturnu raznolikost proždire univerzalna, isprazna pustoš poznata kao „moderan način života”. To je zemlja brze hrane i brzih (pritom i kvalitetno isfabriciranih) vijesti, instant kave i instant mišljenja, obožavanja slavnih i nebitnih banalnosti. Cilj je stvoriti društvo korporacijskog identiteta u kojem su „Ples sa zvijezdama” i „Šeherezada” važniji od razmišljanja o vlastitoj slobodi.

Globalna razina: rat protiv svih

Cijeli smisao planirane globalne diktature jest dovršenje ciklusa ove „robotske uniformnosti” kroz mikročipirano stanovništvo podvrgnuto svjetskoj vladi u visokokorporatiziranom društvu s jednom središnjom bankom, jedinstvenom (u konačnici elektronskom) valutom, općesvjetskom vojskom koja će time nesumnjivo dobiti značajke globalne milicije, uz jednu sinkretističku religiju.

Ono što zovemo globalizacijom osmišljeno je kako bi potkopalo suverenost država, spriječilo ih da budu spontane i donose odluke u skladu s njihovim specifičnim željama i potrebama. U tom pravilima i regulama premreženom svijetu ne smijete raditi ovo, ili ćete se suočiti novčanom kaznom Europske unije, i ne smijete raditi ono, ili će vas stići kazna Svjetske trgovinske organizacije, ova odluka ne smije se donijeti bez dopuštenja MMF-a, a po onoj odluci ne možete djelovati bez sankcija Svjetske banke. Cilj je bankarskog sustava, kojeg u potpunosti kontroliraju iluminati, gušiti mogućnost izbora pretvarajući svaku odluku ovisnom o „novcu” kojim oni upravljaju. Izbor je povezan s novcem, a novac kontroliraju banke, tako da banke kontroliraju izbor. Smisao je u tome da se stanovništvu nametnu okovi stalne potrebe za zarađivanjem novca kako bi se preživjelo još jedan dan, tjedan ili mjesec. 

„Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobode, glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.” (Michael Ellner).

Sada je očigledno zašto:

  • Farmaceutska industrija uništava zdravlje zato što su raspačavači pilula za farmaceutske kartele kojima ljude žele kontrolirati – a ne liječiti.
  • Pravnici uništavaju pravdu zato što je “pravo”, zajedno s bankarstvom, još jedno važno sredstvo kontrole i obuzdavanja.
  • Sveučilišta uništavaju znanje zato što iluminati žele neuko stanovništvo programirano da vjeruje da je iluzija stvarna.
  • Vlade uništavaju slobodu zato što su one iluminatske korporacije uređene da upravljaju ljudima – a ne da im služe.
  • Glavni mediji uništavaju informacije zato što je njihova uloga da zaokupljaju pet osjetila i prodaju iluziju.
  • Religije uništavaju duhovnost zato što nisu stvorene da oslobađaju duh, nego da ga zarobe u mreži straha, ograničenja i neznanja.

Zaključak

Europska je unija samo dio plana, a konačni cilj je posvemašnja centralizacija i kontrola visokokorporativnog društva kroz uspostavljanje jedne svjetske vlade, jedne središnje banke, jedne valute, jedne svjetske vojske, jedne svjetske religije te dovođenje na vlast jednog svjetskog lidera i „mesije novog doba” tj. Antikrista.  Ali to i nije neka nova ideja. Još je Jean Monnet, kralj konjaka i jedan od “otaca Europe”, izjavio: 

„Suvereni narodi prošlosti više ne mogu rješavati probleme sadašnjosti: oni ne mogu osigurati svoj napredak ni kontrolirati svoju budućnost. I sama Zajednica tek je etapa na putu prema organiziranom svijetu sutrašnjice.” (Jean Monnet).

Novi svjetski poredak: EU je samo dio plana

Izvor: europskaunija.yolasite.com

Što kaže Biblija?

O duhovnoj pozadini Europske unije pročitajte na sljedećoj poveznici: RIMOKATOLIČKA CRKVA I EU – VELIKI BABILON

Što kaže Biblija o Novom svjetskom poretku i tajnim društvima pročitajte na sljedećoj poveznici: Tajna društva i Novi svjetski poredak