Trebalo mi je vremena da napišem ovaj post. Kad sam prvi put pomislio da ga napišem, bio sam ljut; ljutit i tužan. Dopustite mi da objasnim. Prije tri tjedna, prijatelj kojeg sam poznavao iz srednje škole umro je od predoziranja. Možda se to nekima od vas ne doima kao potresno, ali on nije prvi. Nakon srednje škole napustio sam rodni grad bez namjere da se ikad vratim. 15 godina kasnije, Gospodin je imao drugačije planove i sad sam se vratio.

Dok sam bio odsutan, saznao sam da je heroin pretekao veliki dio moje stare zajednice, uključujući i nekoliko mojih nekada bliskih prijatelja. 6 od njih umrlo je od predoziranja drogom, 2 u posljednjoj godini.

Bio sam ljut na njih. Ljut što bi si dopustili da postanu ovisnici. Ljut što ne traže pomoć. Bijesan što je nekoliko njih ostavilo djecu bez oca. Ljut na one koji će prodati ovo smeće. Ali, nešto me je još više razljutilo.

Iako više nisam bio zatvoren s njima, znam nekoliko njih. Ne samo da su bili bliski, oni su znali za ovisnosti svakog prijatelja… i nisu ništa učinili. Kako to znam? Zato što sam pitao. Zašto ne bi učinili ništa? Zašto ne bi htjeli pomoći svojim prijateljima da pobjegnu od takvog groznog poroka?

Odgovor: „Nisam smatrao da je na meni da sudim.”

Svima omiljeni biblijski stihovi

Ne bi me trebalo iznenaditi da je to bio njihov odgovor, i to vas ne bi trebalo iznenaditi. Zašto? Budući da je najpopularniji biblijski stih među crkvama i mlakim kršćanima poput Matej 7,1: „Ne sudite da ne budete suđeni!”, Ili, realističnije, to je samo: „Ne sudite”. Sugerirajući da postoji pravilan moral ili etički pristup životu koji nam je Bog objavio u Pismu, oni su pogođeni s „Ne sudite!”. Ova fraza od dvije riječi postala je mantra za mlake kršćane koji ne žele preuzeti svoju kršćansku odgovornost rasuđivanja i opominjanja, a nažalost to je sada jednostavno način života mnogih kršćana.

„Nemojte suditi drugima koji vjeruju drugačije od vas. Nemojte suditi člana obitelji koji prihvaća homoseksualnost. Nemojte suditi prijatelja koji odbacuje Gospodina Isusa Krista. Nemojte suditi onima koji se samoozljeđuju. Nemojte suditi o drogama. Zašto? Zato što ne znate kakav je njihov život.” – prigovor je mnogih.

Pitanje je, budući da se to izravno povezuje sa stihom iz Svetog pisma (a to je u velikoj mjeri ono što se kaže da podržava njegovu flagrantnu upotrebu), je li to ono što je Isus zaista mislio? Je li kršćanima zaista naređeno da ne smiju suditi? Kad bismo se zaustavili na te prve dvije riječi, mogli bismo učiniti da Matej 7,1 kaže bilo što. Zapravo, ako je to sve što je Isus rekao o tom pitanju, onda možemo zaključiti da je to točno ono što je On mislio. Srećom, u priči ima više.

Biblijski kontekst Isusovih riječi

Prije nego nastavimo dalje u Mateju, uzmimo kratki zaobilazni put u Evanđelju po Ivanu, posebno u Ivanu 7,24:

„Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!” (Ivan 7,24).

Želim ići ovdje, uvijek tako kratko, jer imamo od Isusa jasnu izjavu koja ne kaže „NEMOJTE suditi”, već da sudimo pravednim sudom. U kontekstu Ivana 7, Isus govori na tzv. „blagdan sjenica” i Židovi mu se suprotstavljaju, jer je iscjeljivao subotom. Drugi su ga optužili da je opsjednut demonom. Kao odgovor, Isus im govori, da ga osuđuju na temelju djelovanja i vanjskih pojava, a ne na temelju njegova učenja. Ovdje dolazi stih iz Ivana 7,24.

Dakle, u čemu je svrha?

Stvar je u tome da kad Isus odgovara na njihove prigovore u stihu 24, On koristi imperativ, tj. zapovijed. On doslovno govori ljudima da su pozvani suditi, ali suditi pravedno. Sada, ako je to slučaj u Ivanu, kako to utječe na prolaz u Mateju? Pa, postoje samo dvije opcije, ili 1. Isus sam sebi proturječi, ili 2. Mi nismo ispravno shvatili Matej 7.

Vraćajući se u Matej 7, pogledajmo prva dva stiha:

„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se” (Matej 7,1-2).

Ako samo nastavimo čitati dalje od favorizirane linije „Ne sudite”, pojašnjenje je već dano. Isus nam ne govori da ne sudimo, već, baš kao u Ivan 7,24, da moramo biti svjesni načina na koji sudimo, jer to je način na koji će nam se sud vratiti. Kako to znamo? Ako na našem jeziku nekome nije jasno (što smatram da jest), svaki aktivni glagol u grčkom dijelu ovog teksta je lingvistički povezan s pasivnim. U biti, djelovanje pojedinca čeka jednaku reakciju Boga.

Stihovi 3-4 pružaju komičnu, ako ne i pomalo uznemirujuću sliku osobe koja pokušava reći prijatelju da ima komad vlakna u svojim očima, dok pojedinac koji „sudi” ima 2 × 4 zaglavljenog vlakna u vlastitom oku! Smiješne slike dokazuju tu točku prilično jasno: „Ne možete nekoga osuđivati za stvar koju i vi redovito činite!”. Ali što je jasnije kako se ova točka može prenijeti, ona se često i dalje nepravilno primjenjuje, jer još jednom moramo razmisliti što je Isus rekao u Ivanu 7. Za mnoge, analogija „log-in-the-eye” samo dodatno dokazuje praksu da nikada nikoga ne osuđujete, jer ne vidimo dovoljno jasan razlog da to učinimo, ali opet to bi važilo samo kad ne bi bilo ništa drugo u pasusu.

Stih 5 nastavlja:

„Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” (Matej 7,5).

Naglasio sam određene riječi i fraze koje treba uočiti. Vidite, Isus još uvijek ne kaže: „Nemojte suditi svome bližnjemu.” Umjesto toga, On kaže da prije nego što sudimo bližnjemu, moramo se nositi s vlastitim pitanjima. Ako bismo razmotrili pouku iz Ivana 7,24 uz Mateja 7,1-5, mogli bismo to reći ovako:

„Prije nego što možete ispravno suditi drugoj osobi, morate se pozabaviti svojom nepravednošću.”

Kako ćemo to učiniti? Ne možemo sebe učiniti u potpunosti savršeno pravednima, ali možemo primiti Kristovu pripisanu pravednost. Samo kroz objektiv Njegove pravednosti i Njegove riječi svatko može ispravno suditi.

Oprez

Sada bismo trebali biti dovoljno pošteni da prepoznamo da često sudimo nekoga drugoga „samopravedno”, a ne pravedno, stoga bismo trebali biti ponizni u okolnostima koje bi mogle zahtijevati od nas da govorimo u njih i molimo na svakom koraku procesa. Obveza svake situacije kao što je ova, mora biti sigurna da je osoba koju imate na umu zapravo u položaju koji zahtijeva vašu intervenciju.

Osim toga, moramo priznati da mnogi ljudi koji prihvaćaju doktrinu „Ne sudi” to čine upravo zato što osjećaju da ih je netko nepravedno prosuđivao, obično u kontekstu crkve. To je prava bol koju osjećaju i ona se mora priznati i potvrditi. Ali zlouporaba teksta jedne skupine ne isključuje njezinu ispravnu uporabu od strane druge.

Korisni vodič za manevriranje ovog minskog polja nalazi se u završnoj riječi u stihu 5. Kada možete jasno vidjeti, onda možete ukloniti vlakna s vašeg prijatelja. Primijetite da je akcija prikazana ovdje kao analogija za ispravno prosuđivanje ona koja pomaže drugoj osobi. Za većinu nas, kada čujemo pojam „prosuđivanje”, mislimo u pravnom smislu. Zamišljamo suca u sudnici koji izriče kaznu s čekićem. Ako želimo biti na kraju tog oblika prosuđivanja, s pravom se povlačimo iz iskustva, ali još više, ako je to slika koju nosimo sa sobom kad donosimo sud, uvijek ćemo više povrijediti nego pomoći.

Ne odstranjujte vlakna s očiju vašeg prijatelja lopaticom. Niti zamahnite prstom u njegovo oko kako biste ga izvukli. U operaciju ulazite s blagošću i pažnjom, jer ne želite povrijediti vašeg prijatelja. Pokušavate mu pomoći i prepoznajete da je to delikatan zadatak koji ćete obaviti.

Suditi pravedno znači pristupiti drugoj osobi s tim osjećajem nježnosti i brige. Suditi pravedno znači suditi prema Božjim standardima koje nam je dao u Pismu. Govoriti istinu, ali govoriti istinu u ljubavi. To je suditi na takav način da su vaše namjere jasne i da je vaše poštovanje prema pojedincu očito. Za analogiju Isusa u Mateju 7, suditi drugome je čin samilosti, a ne nasilja.

Također treba naglasiti da oštrina našeg prosuđivanja često puta ovisi o situaciji i o osobi koju prosuđujemo. Npr. Isus je puno oštrije prosuđivao licemjerne religijske vođe onog vremena, nego neobraćene ljude iz naroda.

Zaključak

Imam nekoliko prijatelja koji bi danas mogli biti ovdje da je netko uzeo vremena da ih prosuđuje i njihove destruktivne radnje. Presuda nije inherentno negativno djelovanje, pogotovo ako se provodi u skladu s biblijskim parametrima. Doktrina „nemojte suditi!” zvuči ljubavno, ali, ako joj je dopušteno proširiti se na svoju prirodnu ekstremu, ona ostavlja druge u ranjivim položajima koji mogu biti destruktivni, pa čak i smrtonosni. U tom ekstremu takva doktrina predstavlja pobunu protiv Božje zapovijedi o prosuđivanju.

Nigdje u Svetom pismu Bog ne govori kršćanima da ne sude. Reći to predstavlja izvrtanje istine, ali nažalost ovo izvrtanje je vrlo privlačno mnogima. Nasuprot tome, Isus nam govori da moramo suditi, ali daje smjernice za to. Ako se nalazite u situaciji u kojoj niste sigurni je li to pravo djelovanje, najbolje je povući se i ispitati te smjernice, moliti se za vaše namjere, tako da u vašim očima nema „greda“ i da nastavite s poniznošću i željom da pomognete, a ne povrijedite. Nažalost danas mnogi ne shvaćaju da je opominjanje u ljubavi i istini pokazatelj Božje ljubavi koja prebiva u nama i koja želi spasiti od grijeha osobu koju prosuđujemo.

Obrada teksta autora: Clark Bates