S vremena na vrijeme svi prolazimo kroz razdoblje u kojem nam vjera slabi. Kroz razdoblje u kojem možda ne vidimo Božje djelovanje u našim životima, kroz razdoblje u kojem mislimo kako smo bezvrijedni i kako ni na koji način ne možemo poslužiti Bogu. Ponekad nam se čini kako je sve što radimo za Boga bezvrijedno, kako nikoga ne dotiče, dok s druge strane možemo vidjeti kako lažni proroci i sekularni svijet uvelike napreduju u onome što rade. To su razdoblja u kojem je naša vjera pomračena, kada naša vjera tone kao što je Petrova vjera zajedno sa Petrom tonula kada je Petar pogledao oko sebe i vidio svu oluju koja ga je okruživala (Matej 14,30). Pa tako i mi, često puta kada vidimo oluju u našem životu počinjemo gubiti vjeru i često puta se pitamo: „Bože, gdje si?” 

Ako iskreno vapimo za Bogom Isus je uvijek kraj nas! Isus nam pruža ruku i govori: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” (Matej 14,27).

Jeste li ponekad imali osjećaj kao da niste vrijedni i dostojni da više ikada dođete pred Boga zbog svoje nevjere? Ja iskreno jesam. Ali ne dajte se obeshrabriti! Mnogi od velikih proroka u Bibliji su također prolazili kroz razdoblje u kojem su doživjeli „pomračenje vjere”.

Sjetimo se proroka Ilije koji je molio Boga da umre kada je vidio da lažni proroci vladaju Izraelom i da su krenuli progoni na prave Božje proroke. Sjetimo se proroka Jeremije u 20. poglavlju koji je također doživio brodolom vjere kada je vidio da mu se svi rugaju zbog Gospodnjeg imena i zbog riječi Gospodnje koju je prenosio Izraelu. Činilo mu se je kao da sve ovo što radi nema nikakvog učinka i da je najbolje da se nikada nije rodio. Zato je čak prokleo i dan svog rođenja.

„Proklet dan, u koji se rodih, dan, kad mi život dade mati, neka nije blagoslovljen! Proklet čovjek, koji donese radosnu vijest ocu mojemu: `Rodi ti se dijete, dječak!` – On ga je obradovao visoko. – Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima, što ih je razorio GOSPOD, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, vrisku ratnu opodne, Jer me ne usmrti u krilu materinu, da bi mi mati moja bila grob, i tijelo njezino da bi ostalo dovijeka trudno! Zašto sam morao izaći iz krila materina, da doživim muku i žalost, da potratim dane svoje u sramoti” (Jeremija 20,14-18).

Sjetimo se apostola Petra koji je čvrsto uvjeravao Gospodina da je spreman i umrijeti za Njega ako bude potrebno (Luka 22,33). A što se zapravo dogodilo? Petar ga je tri puta zanijekao (Ivan 18,27). Možemo si samo misliti što je sve Petru prolazilo kroz glavu u tom trenutku kada je gorko plakao zbog toga što je učinio. Mogli bismo dati još sličnih primjera iz Pisma, ali je ovo dovoljno da izvučemo pouku. Što je bilo zajedničko svim ljudima koje smo iznad naveli? Svi su oni doživjeli „pomračenje vjere”. Kada su vidjeli oluju koja ih okružuje, kada su vidjeli kako zlo raste i napreduje, a Božje djelo naizgled propada i ne uspijeva, počeli su padati u svojoj vjeri. No, je li ih Bog zbog toga odbacio? Nije! Nakon što su se učenici razbježali i ostavili Isusa samog sa svećeničkim glavarima i nakon što je Petar tri puta zanijekao Krista, zasigurno da je nekima od njih prolazila pomisao kako više nisu dostojni Gospodina zbog toga što su učinili. Ali pogledajte kojim predivnim riječima se Gospodin obraća učenicima nakon toga što su učinili.

„Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: `DJEČICE, imate li što za prismok?` Odgovoriše mu: `Nemamo` ” (Ivan 21,4-5).

Nakon svega što se je dogodilo Isus se učenicima obraća sa „dječice”. Vidite li koliko je velika ljubav Božja prema onima koji Ga iskreno traže i ljube? Bog nikada nije daleko od onih koji su Njegovi, pa čak i ako ponekad zbog pada naše vjere nismo onakvi kakvi bismo trebali biti.

Svi povremeno prolazimo kroz dane kada se naša vjera koleba zbog onoga što vidimo oko nas. Kada nam se čini kao da je sve što činimo za Boga besplodno, dok s druge strane lažni proroci i svijet kontinuirano napreduju u svom radu. Premda nas takve situacije obeshrabruju, zapravo nas ne bi trebale obeshrabriti već ohrabriti! Jer Sotona uvijek kuša samo one koji su Božji. Ono što Sotona napada kod Božjih ljudi jest vjera. Jer bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu (Hebrejima 11,6). Stoga, cilj Sotone jest oboriti našu vjeru. U Pismu čitamo da Sotona traži da nas prokuša:

„Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu” (Luka 22,31).

Često puta ćete vidjeti da tjelesni kršćani i lažni proroci gotovo da niti nemaju nikakve konkretne kušnje već uvijek napreduju. To je zato jer takvi zapravo niti nisu Božji, pa samim time ne predstavljaju nikakvu opasnost za Sotonu. Kao što su napredovali lažni proroci u vrijeme starozavjetnih proroka što je često puta znalo obeshrabriti Božje proroke.

Kada vaša vjera slabi i kada vam se sve što činite u životu za Boga čini besplodno, kao da Bog ne odgovara na vaše molitve i kao da je Bog daleko od vas, ne dajte se pokolebati! Jer mi smo pobjednici u Kristu! Bog sve izvodi na dobro onima koji Ga ljube (Rimljanima 8,28). Svijet, lažni proroci i lažni kršćani su oduvijek u svijetu puno bolje napredovali nego nanovo rođeni kršćani. To je zato jer su od svijeta i govore poput svijeta. Pa ih svijet voli i Sotona ih ne napada. Ali svršetak im je propast! Bog će ispuniti svoje obećanje i bez obzira koliko se sve što radimo za Boga činilo besplodno, znamo da ćemo ipak mi izaći kao pobjednici s Kristom. Jer čak i kad mi nismo vjerni, Bog ostaje vjeran (2. Timoteju 2,13). Zato nas Gospodin u Pismu ohrabruje:

„Budite jaki i odvažni, ne bojte se i ne strepite pred njima; jer je GOSPOD, Bog tvoj, onaj koji ide s tobom. On te neće napustiti niti će te ostaviti“ (Ponovljeni zakon 31,6).

„Ovo sam vam govorio da u meni imate mir. U svijetu ćete imati muku, ali hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33).

„Pa da i dolinom sjene smrti prolazim, zla se bojati neću, jer ti si sa mnom. Tvoja šiba i štap tvoj, oni me tješe“ (Psalam 23,4).

„Sred tebe je Gospod, Bog tvoj, junak — on će spasiti. On će se pun veselja radovati nad tobom, ušutkat će te svojom ljubavlju, nad tobom će radosno klicati“ (Sefanija 3,17).

„GOSPOD je moje svjetlo i spasenje moje, koga da se bojim? GOSPOD je bedem života mojega, pred kime da strepim?“ (Psalam 27,1).

Pogledajte prevedenu propovijed Davida Wilkersona na temu „Pomračenje vjere” .