Biblija vrlo jasno govori o tome zašto Bog u posljednja vremena šalje velike zablude:

„I sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. (2. Solunjanima 2, 10-12).

Jednostavno rečeno, Bog šalje velike laži onima koji su odlučili ne vjerovati Radosnoj vijesti o Kristu. Oni koji uživaju u tome da se izruguju Bogu i da Ga odbacuju će biti osuđeni.

O čovjeku ovisi želi li vjerovati u istinu o Isusu Kristu kako je ona opisana u Pismu. Ako želimo iskusiti istinu i ljubav koju nam Bog nudi trebamo se držati Njegovih učenja:

„Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. (1. Ivanova 5, 3).

Suprotno, poznavati istinu i ne živjeti u skladu s njom znači suočiti se s Božjim gnjevom:

„Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. (Rimljanima 1, 18).

Iskreno govoreći, za čovjeka ne postoji ništa gore nego poznavati istinu i odbijati slušati je. Time naša srca postaju tvrda, a Božji sud sigurnim.

Ako osoba zna istinu, a ne pokorava joj se, ona je izložena bilo kakvoj laži, prijevari ili neistini koju čovjek može izmisliti.

„Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.Gradeći se mudrima, poludješe… (Rimljanima 1, 21-22).

U idućim stihovima Pavao opisuje mentalni sklop i ponašanje onih koji ne žele vjerovati (vidi Rimljanima 1, 29-31). Kao posljedica čovjekove gluposti i arogantne neposlušnosti prema Bogu, „I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje. (Rimljanima 1, 28). I nadalje, „Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.“ (Rimljanima 1, 32).

Izaija to jezgrovito opisuje:

„Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali časte i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji. (Izaija 66, 3-4).

„Te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. (2. Solunjanima 2, 12).

„I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. (1. Ivanova 4, 16).

On nije neko okrutno čudovište koje namjerno i dragovoljno priprema ljudima vječnu kaznu i uživa u tome. On nam je dao svoje Evanđelje o Kristu s ljubavi jer „…neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. (2. Petrova 3, 9).

Kako čitamo Bibliju vidimo da Bog želi da ljudi prihvate istinu. Ali nakon što ljudi odbiju Boga i Njegovu poruku tada Bog tim ljudima daje kameno srce i predaje ih njihovim zaluđenim umovima i dopušta da se valjaju u svojoj opačini i vječnoj propasti. To je ono što Gospodin govori o onima koji su odabrali odbiti istinu:

„Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. (Jeremija 14, 10).

Izvor: Gotquestions.org

Obrada: Novi život